

A Dog Blasted by the Hunters





JAVNOSTI SRBIJE NA ZNANJE ,
pred usvajanje Nacrta Zakona o dobrobiti životinja, čiji autori smatraju da divlje nisu životinje – što mnogo govori o specifičnoj težini ovih autora .
U časopisu Caffe Vojvodina , februara 2009. piše u članku sa naslovom BRINU O DIVLJAČI I ŽIVOTNOJ SREDINI ,da je u Novim Kozarcima, kraj Kikinde , osnovan Lorist hunting klub .

Ispod nekoliko redova teksta krcatog narcisoidnim licemerjem , uslikala se grupa naoružanih polupijanih civila , nekrofila nepoznatog psihološkog profila , opasna paravojna formacija ,koja je uverena da je osnivanjem svog kluba , postala kompetentni , stručni zaštitnik prirode , uprkos kontradikciji koju vrišteći nameće , svakom oku s normalnom umom , bizarnost slike desetine malih bespomoćnih ,osećajnih bića koji leže kao biseri ispred njihovih smrdljivih nogu , koje su ovi samozvani “naučnici”
“ladno pokokali ” brinući o njima i o životnoj sredini – na “naučnoj bazi” .

Perverzni civili mekih falusa , s neskladom izmedju libida i potencije ,delimično i zbog hroničnog viška alkohola u krvi , umesto da su u čekaonicama dobrih psihijatara , planiraju razmestiti žive mete po našim šumama – pominju krupnu “trofejnu” divljač – svoj “naučni” način zaštite životne sredine ,što znači da ova ubijanja više nisu sport nego “nauka i zaštita životne sredine” .
Da nije leševa , ova bi sprdačina bila komična , ovako je sramotna .
Hitno je potrebno razoružati paravojne formacije koje grubo bazaju i gmižu po našoj životnoj sredini ,kvareći njen savršen sklad , pod lažnom parolom da je štite.
Pogledajte visokoumne “naučničke” face , koje naprosto zrače “produhovljenošću”, te slonove u staklenoj radnji – oni imaju nabijene puške u rukama, opasni su, razoružajte ih , gospodo – prošlo je njihovo vreme.
“Svemu ima vreme i svakom poslu pod nebom ima vreme “, , oni su sramotni rudiment , gnojavi čir na dupetu civilizacije trećeg milenijuma, potrebni su im : lečenje i prekvalifikacija – mogli bi da pletu čarape , da prave drvene suvenire , neguju seoski turizam , igraju šah sa unucima ili decom, i umesto što njihove dečje ruke umaču u tudju krv , morali bi ih naučiti , nakon što njih to neko nauči, kako se poštuje tudji život ,jer je jednako važan kao i njihov , bez obzira na pripadnost vrsti ili “imovnu kartu” .

Zašto bi Srbija i dalje bila skladište za odlaganje opasnog otpada zapadne civilizacije – zašto bi perverzni tipovi dolazili pod imenom: lovni turisti , iz Holandije gde im je zabranjeno da narušavaju sklad prirode, da ga u Srbiji plativši Radojici i Milojici ruše do mile volje.
Nema tih eura kojima se može platiti očuvanje harmonije biodiverziteta , u čijoj nemerljivoj lepoti imamo pravo pogledom svi uživati i niko nema pravo rušiti naše dostojanstvo , gazeći naše nacionalno blago .
Lovci , bez kluba i sa klubom, istrebili su već mnoge životinjske vrste, organizuju hajke kojima izbezumljuju i ubijaju i to malo preostalih , uVojvodini čak zakonom zaštićenih vukova, izbezumljuju gradjane čija prava time grubo gaze , ubijaju im pse i mačke na pragu njihovih kuća, a ubijaju nekada i njih ili se medjusobno obračunavaju , nekrofili koji prenose ovu “strast” za lešinama i na svoju (?) decu .
Naše je ustavno pravo – a zakoni moraju biti u skladu s Ustavom , – stvarno očuvanje , a ne puckaranje po našoj životnoj sredini .
Kakav je to turizam u kojem perverzni frustrirani Holandjanin -tkz. turista dodje puckarati po našim šumama , jer kod kuće ne sme ni pomisliti na to , a ovde plati Radojici i Milojici , pa sme, jer Radojica i Milojica daju ušur državi , koja bi morala po Ustavu štititi prava SVIH gradjana , a ne samo ovih koji joj plate ušur , pa im onda ona pokloni šume da u njima pucaraju .Što ne sme u svojoj , nastrani Holandjanin ne bi smeo raditi ni u tudjoj kući , ma koliko platio Radojici i Milojici , jer svi se pitamo – tako nalaže Ustav.
Prava i slobode jednih gradjana Republike Srbije mogu biti ograničena samo istim pravima i slobodama svih drugih gradjana , bez snobovskih izuzetaka ,kao što je ovaj o kojem možete čitati dole u pismu kojim nam se obratio jedan od gradjana Srbije , čija su ustavna prava grubo zgažena .
“Vreme je da mi kormilarimo prema zvezdama, a ne prema svetlima svakog plovećeg broda”.-Cordell Hull
Prijatelj -EPAR/OIPA član /Alijansa za prava životinja/OIPA Serbia
www.epar.org.rs
https://serbiananimalsvoice.wordpress.com/